On Ways of Addressing Global Crises
U periodu od 24. rujna do 27. rujna u Palači Moise, održat će se simpozij Ivan lllich (1926-2002), a Century of Critical Thinking On Ways of Addressing Global Crises
Kritičko mišljenje Ivana Illicha odigralo je ključnu ulogu u razvoju suvremenog kritičkog mišljenja u širokom spektru društvenih fenomena. Njegova intelektualna radikalnost i dalje je vrlo prisutna u istraživanjima posvećenima njegovim idejama, kao i mnogim temama kojima se bavio. Dokumentiraju se linije povezanosti između Illicha i francuskih poststrukturalista te inspiracija koju je pružio misliocima poput Giorgia Agambena i Slavoja Žižeka, dok se njegove ideje pojavljuju u nevjerojatno širokom rasponu studija. Njegova ostavština, međutim, znatno je manje cijenjena u regiji iz koje potječe. U usporedbi s Francuskom, Njemačkom ili engleskim govornim područjem, Illich je i dalje relativno nepoznat između Dunava i Jadrana. Stoga je cilj planiranih konferencija u Budimpešti i Splitu, kao i publikacija, potaknuti nova regionalna istraživanja o njemu i temama koje je otvarao, kao i osnažiti daljnje rasprave, prijevode i izdanja.
Jedan od elemenata koji zaslužuje daljnje istraživanje jest Illichovo uvjerenje da kršćanstvo teško može postojati bez istinske društveno-kritičke refleksije i posljedičnog djelovanja, uz što se može dodati i da se kritičko mišljenje danas teško može zamisliti bez dubljeg uvida u kršćanstvo. Metodološko načelo koje je Illich formulirao kao “najgore je iskvarenje najboljega”, tj. kritičko propitivanje institucije kršćanstva, odnosno Crkve, može pružiti ključ za razumijevanje funkcioniranja i drugih društvenih institucija – školskog sustava, zdravstva, tehničkih znanosti, pa čak i pravnih i državnih institucija – usred kriza i inovacija digitalnog doba. Neovisno o ovom prioritetu, pozdravljamo izlagače sa slobodnim izborom tema koje bi pokazale na koji se način Illich, stoljeće nakon svoga rođenja, može pojaviti kao inspiracija. Kako bi se Illichovo mišljenje smjestilo unutar kritičke filozofije njegova vremena, jedan bi odjeljak trebao poslužiti kao laboratorij za formalnu obnovu kritičkog mišljenja. Uz manifestne tekstove Ivana Illicha, retrospektivno bi se mogao uzeti u obzir i prijedlog Hansa Blumenberga o “promišljenosti”, koji ide ruku pod ruku s njegovim naglaskom na male forme. Takvi mali književni oblici uključuju, primjerice, anegdotu, kakvu u svojim radovima često koristi Slavoj Žižek.